Pa da krenemo. Kao prvo, jeste li znali da se od jednog drveta prosječno proizvede oko 80 000 stranica A4 papira? Znači da je potrebno nekoliko stotina, ako ne i tisuća drveća godišnje da bi si jedna kompanija osigurala dovoljne zalihe sirovina za štampanje reklamnog materijala za jednu poslovnu godinu. Da jedno drvo proizvede oko 7000 litara kisika dnevno, što je dovoljna dnevna količina kisika za 50 osoba? Da samo jedna tona recikliranog papira može spasiti 17 odraslih drveća. Što je nevjerojatno mnogo kada shvatite koliko bi starog papira mogli ponovno iskoristiti da se više ljudi uključi u to. Da se papir može reciklirati i do 7 puta? Što znači da ako bi se većina iskorištenog papira reciklirala više puta, mogli bi spasiti na milijarde drveća godišnje! Da se trenutno na našem planetu nalazi oko 3 bilijuna drveća, a da se svake godine posiječe oko 15 milijardi drveća. U jednoj se godini posiječe više drveća nego što ima ljudi na našem planetu!
Ljudi koji su ekološki svjesni i vode računa o okolišu su oni koji vode računa o recikliranju otpada te racionalnoj potrošnji vode. Kako znati ponašate li se odgovorno dok ste na poslu? Primjer vam može dati jedna tvrtka koje je prikazala ponašanje svojih kolega. Umjesto plastičnih i papirnatih šalica za kavu koriste prave šalice. Umjesto papirnatih tanjura i pribora za jelo, koriste trajni pribor za jelo koji redovno peru, a papirnate ručnike su zamijenili platnenima. Novija istraživanja su pokazala kako je još uvijek više onih koji ne paze na okoliš i koji ne mare za svu štetu koju svakodnevno nanose svojim nesavjesnim ponašanjem. Racionalna potrošnja vode i odvajane otapada pravi su i lijep početak jedne ekološke priče s kojom ćete započeti novo poglavlje u svom životu.
Informirajući ćete znati što se oko vas događa. Knjige i Internet dobra su mjesta za pronalaženje informacija, a pružaju i veliku količinu savjeta. Budite sigurni da čitate znanstvene članke i činjenice, ne one koje iznose osobno mišljenje.
Male stvari mogu činiti veliku razliku. Ne trebate se odreći svega što volite i na što ste naučeni. Saznajte koje proizvode možete zamijeniti onima koji zahtijevaju manje energije i resursa za proizvodnju. Ovim korakom možete smanjiti svoj otisak na okoliš, bez da smanjite kvalitetu svog života.
Ugasite slavinu dok perete zube. Češće zamijenite duge kupke brzim tuširanjem. Razmislite koliko vode je potrebno da napunite cijelu kadu, a koliko za samo jedno tuširanje. (Omjer je otprilike 3:1).Osim što ćete čuvati okoliš, uštedjet ćete i novac!
Ugasite svjetlo kada napuštate prostoriju, čak i kada ćete se u nju vratiti za nekoliko minuta. Ova akcija štedi energiju i fosilna goriva, koja su nezamjenjiva. Također, možete korisitit flurescentne i LED žarulje jer su energentski učinkovitije od običnih. Ne trošite dodatnu energiju ako ju ne koristite i ne trebate. Ugasite radio u drugoj prostoriji, ograničite gledanje TV-a na 2 sata dnevno (maksimalno!). Isključite računalo kada ga ne koristite. Ugasite radijatore kada nije jako hladno. Kada je hladno, nosite dodatnu odjeću. Tijekom ljeta ugasite klima uređaje u prostorijama u kojima ne boravite. Također, možete ostaviti otvorena vrata soba kako bi se hladnoća širila iz prostorije u kojoj je klima uključena.
Predmete često možete ponovno iskoristiti za neku drugu namjeru.
Ovaj projekt može postati zanimacija za vašu cijelu obitelj. Potičite mlađe generacije na boravak u prirodi i svjesnost o prirodi.
Ovo je jedini planet koji imamo, jedini planet za koji znamo da na njemu možemo živjeti i preživjeti. Na nama je da poduzmemo sve kako bi spasili ovaj planet i kako bi budućim generacijama omogućili sigurnu i mirnu budućnost.
Ekologija (Oikos,logos), znanost koja proučava odnose među organizmima te odnose organizama i njihova okoliša. Ekologija bilja grana je botanike koja proučava odnose biljnoga svijeta prema okolišu. Ona se često dijeli na autekologiju ili ekologiju pojedinih biljnih vrsta i sinekologiju ili ekologiju biljnih zajednica. Ekologija bilja najtješnje je povezana s drugim botaničkim disciplinama, kao što su geobotanika, fiziologija, genetika, morfologija, sistematika. S obzirom na predmet istraživanja (biljke i biljne zajednice), ekologija bilja smatra se botaničkom i biološkom znanošću. No ekologija u cjelini ima izrazito interdisciplinarni karakter, jer proučava odnose biljaka i životinja prema vrlo raznolikim činiteljima živog i neživog okoliša. To su klimatski činitelji, edafski činitelji ili činitelji tla, utjecaji biljnoga i životinjskog svijeta, a u najnovije geološko doba sve više su izraženi i vrlo raznoliki posredni i izravni utjecaji čovjeka, tzv. antropogeni faktori. Iz toga slijedi da je ekologija usko povezana s drugim, u prvom redu prirodnim znanostima, kao što su klimatologija, pedologija, geologija i dr.Ekologija je široko područje koje obuhvaća mnogo poddisciplina. Uobičajena, široka klasifikacija, koja kreće od najniže do najviše razine složenosti, gdje je složenost definirana kao broj članova (entiteta) i procesa unutar sustava koji se proučava Ekologija se također može podijeliti prema području proučavanja, npr. na ekologiju životinja, ekologiju bilja, ekologiju kukaca itd. Još jedna česta metoda podjele je prema proučavanom biomu, npr. na arktičku ekologiju (ili polarnu ekologiju), tropsku ekologiju, pustinjsku ekologiju, itd. Primarna tehnika koja se koristi za proučavanje često se koristi za podjelu discipline u skupine, kao što su kemijska ekologija, genetička ekologija, statistička ekologija, teoretska ekologija i dr. Ova se polja međusobno ne isključuju.
U Hrvatskoj postoje biljne vrste koje su rijetke, znanstveno važne i ugrožene zbog čega se nalaze na listi zakonom zaštićenih vrsta. Određena biljna vrsta može biti zaštićena samo na određenom području ili na cijelom teritoriju Hrvatske. Poznato je kako se za razliku od životinja, kod biljaka zaštićuje samo određeni dio.
Zaštita podrazumijeva bilo kakvu aktivnost koja bi mogla ugroziti stanište neke biljke. Zabranjena je prodaja i kupnja tih biljaka. Ova zaštita odnosi se i na biljke koje rastu u određenim rezervatima, što se nekako podrazumijeva jer ipak se radi o cijelom području pod posebnom vrstom zaštite. Spomenuta zaštita važna je ne samo za naše krajeve nego svugdje u svijetu, jer se nažalost primijetio povećani rast ilegalne prodaje određenih vrsta. Čovjek nije svjestan koliko je važno očuvati ravnotežu između njega i okoliša.
Na području Hrvatske raste planinski ili krški runolist (sin. Leontopodium alpinum), gdje je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode 1952.g. na svim prirodnim nalazištima. Vrsta obrašćuje pukotine i police vapnenačkih stijena predplaninskog i planinskog pojasa Dinarskog gorja, i to uglavnom na sjevernim stranama, ali se u višim dijelovima mjestimično javlja i na kamenjarskim travnjacima, npr. na području Zavižana na Velebitu.Biljka je trajnica koja se razmnožava sjemenom, ali se obnavlja i iz korijena.Runolist je biljna vrsta koja uspijeva na Velebitu, Dinari, Risnjaku, Bitoraju te na Ličkoj Plješivici, ujedno je i naša najpoznatija zaštićena biljka. Prepoznatljiv je po specifičnim gustim vunenastim dlakama i bijelim cvjetovima, a cvate u srpnju i kolovozu. Runolist je strogo zaštićena biljna vrsta u Hrvatskoj. U narodnoj medicini koristila se za probleme probavnog i dišnog sustava te za proljev. Cvjetni ekstrakti runolista obogaćuju kreme za njegu kože,sadrže antioksidanse i djeluju protuupalno.
Velebitska degenija endemska je biljka i strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj. Predstavlja simbol Velebita, ali i Hrvatske, a također se nalazi i na kovanici od 50 lipa.zuzetno rijetka, endemska biljka, koja se pojavljuje na velebitskim planinskim točilima, ali i u pukotinama stijena. Dosad je pronađena samo na tri mjesta. Dva su na južnom Velebitu- Krug i Kuka plana ili Pavelić plana nad Šugarskom dulibom. Treće je nalazište na srednjem Velebitu- obronak Solin, kod Budakova brda. To su prirodna nalazišta, odakle je presađena i na neka druga mjesta poput Meterološke postaje Zavižan.Ime je dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu,koji je otkrio degeniju 17. srpnja 1907.Brzopleto je svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a konačno je August Edler von Hayek, jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.
Relikt je flore iz tercijara, endem plavih cvjetova koji raste samo vršnim dijelovima Biokova i na Troglavu. U statusu je gotovo ugrožene vrste.Višegodišnja je biljka, razmnožava se sjemenom i teško uspijeva presađena, osim u planinskim vrtovima. Raste na ogoljelim vapnenačkim grebenima te u pukotinama stijena. Biokovsko zvonce je malena biljka (do 3 cm) i raste u jastučićima koji ispunjavaju pukotine stijena na planini Biokovo, na položajima izloženim žestokim udarima bure, žarkom ljetnom suncu, jednako velikim sušama kao i ekstremnoj zimskoj hladnoći. Cvate u lipnju i srpnju modrikastim zvonastim cvjetovima, većim od same stabljike. Ta vrsta posebna je dragocjenost u našoj flori.
Istarsko-kvarnerski je endem koji raste na istočnoj obali Istre, na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i podnožju Velebita. Simbol je starog grada Plomina. Spada u gotovo ugrožene vrste.Istarski zvončić ili Campanula Istriaca Feer kako je zovu znalci, biljka je koja se osim Plomina pojavljuje i na obroncima Učke, na Kalčiću, na stijenama kvarnerskih otoka Cresa, Lošinja, Krka i Paga. Kažu da se davnih 30-tih godina prošlog stoljeća pojavio i na pulskoj Areni, ali i na labinskom zvoniku! Zvončiću se u Plominu pridaje sva pažnja što ova biljka to odista i zaslužuje. Na Danima istarskog zvončića ističe se posebna prirodna vrijednost ovog fenomena. Vode se okrugli stolovi, organiziraju izložbe, pjeva mu se i svira pa se na licu mjesta možete uvjeriti kako to izgleda kada Istarski zvončić potpuno ‘zaposjedne’ grad. Krenite i u potragu za zvončićem po obroncima Učke sve do vrha Sisol gdje se također može pronaći.
Usko je endemična vrsta koja je zabilježena samo na Velikoj i Maloj Palagruži. U statusu je gotovo ugrožene vrste. Inače, Palagruža je iznimno boga rijetkim biljkama i endemima poput palagruške zečine, palagruške preslice, pučinskog vranjemila, itd.
Jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu u okolici Cavtata i u Splitu te na otocima od Dugog otoka do Palagruže, Lastova i Mljeta. Ima je i u Crnoj Gori. Ona je gotovo ugrožena vrsta.Snježno-bijele je boje i pustenasta izgleda. Stabiljka je u gornjem dijelu bez listova. Ovojni listovi su blijedozeleni i bijelopustenasti s malenim smeđim ili crnim privjescima. Cvjetovi su sumporasto žute boje. Plod je roška. Razmnožava se sjemenom. Raste u pukotinama okomitih karbonatnih obalnih stijena na ekspoziciji jug-jugozapad.
Endemična je biljka zabilježena samo u Albaniji i Hrvatskoj, s jedinim nalazištem u Hrvatskoj na poluotoku Pelješcu. Spada u kritično ugrožene vrste.Jedino nalazište ove edemske biljke je na otoku Pelješcu. Možemo ju naći na nadmorskoj visini od 350 metara na sjevernim obroncima. Ova otporna biljka je dugog vijeka i uspijeva u stjenovitim područjima baš kao velebitska degenija i biokovsko zvonce.Dalmatinska iglica je grmolikog izgleda sa zelenim listićima okruglog oblika, a plod joj je cvijet svijetle ružičaste boje. Cvate u periodu između lipnja i srpnja, a može dostići visinu od tek 15-ak centimetara.
(medvjeđe grožđe, mlivnjak, opirnik, opernik, lat. Arctostaphylos), biljni rod iz porodice vrjesovki. Pripada mu oko 8o vrsta,od kojih u Hrvatskoj rastu zelenkasti opirnik, plavo medvjeđe grožđe ili alpska medvjetka (Arctostaphylos alpinus) i crveno medvjeđe grožđe. Ime roda dolazi od grčkog arktos (medvjed) i staphyle (grozd).Medvjetka ili mlivnjak (Arctostaphylos), biljni rod s približno 50 vrsta vazdazelenih i listopadnih grmova sjev. polutke iz por. vrijesova (Ericaceae). U našim pretplaninskim, pretežito crnogoričnim šumama i u klekovini planinskoga bora, raste borealna vrsta zimzelena medvjetka ili medvjeđe grožđe (A. uva-ursi). To je nizak, polegli, vazdazeleni grmić s kožastim, duguljasto jajastim, s obiju strana golim i sjajnim listovima i bijelim ili ružičastim cvjetovima u malim visećim grozdovima. Medvjetka je odavno poznata kao ljekovita biljka. Njezini se listovi (Folia Uvae ursi) primjenjuju kao »uvin čaj« za dezinfekciju i liječenje mokraćnih organa.
Vodeni kozlac ili močvarni zmijanac biljna je vrsta strogo zaštićena na našim prostorima. Iako se u prošlosti za vrijeme nestašice koristio kao hrana, svi dijelovi ove biljke zapravo su otrovni. Vodeni kozlac višegodišnja je zeljasta biljka koja u prosjeku naraste do 60 centimetara visine. Stabljika kozlaca u potpunosti je uspravna, listovi jajoliki, dok su cvjetovi skupljeni u jedan uspravni klip žućkastozelene boje. Vodeni kozlac ima i okruglaste jarkocrvene plodove promjera pet milimetara. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Raste najčešće u močvarnim područjima listopadnih šuma, uglavnom u dijelovima središnje, istočne i južne Europe. Nešto rjeđe može ga se pronaći i u Sjevernoj Americi te Aziji. Vodeni kozlac raste i na našem području gdje je zbog ugroženosti na popisu strogo zaštićenih biljnih vrsta. Svi dijelovi ove biljke u potpunosti su otrovni, a najčešći simptomi trovanja vodenim kozlacem jesu bolovi u trbuhu, povraćanje, mučnina, nepravilan rad srca, a u najtežim slučajevima i smrt.
Sredozemna Medvjedica ( Monachus monachus)
Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)
Vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta.U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama.Bjeloglavi sup ptica je grabljivica koja pripada porodici jastrebova. Ta je životinjska vrsta strogo zaštićena na području Hrvatske, što znači da se njezin život, ali i njezinu nastambu ne smije ugrožavati. Na hrvatskom otoku Cresu u mjestu Beli nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. U oporavilište dolaze supove koji stradaju te se nakon oporavka ponovno puštaju u prirodu. Bjeloglavi supovi su zaštićeni zakonom o zaštiti prirode.
Hrvatski macaklin (Cosymbotus platyurus)
Najmnogobrojnija porodica guštera.To su mali do srednje veliki gušteri, koji narastu do između 4 cm i 40 cm.Žive na Zemlji već oko 50 milijuna godina, i zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti, osvojili su i žive u vrlo različitim staništima, od umjerenog područja do tropa, pa čak i pustinja.Macaklin je strogo zaštićena životinjska vrsta koju možemo naći na otoku Lošinju.U Hrvatskoj žive dvije vrste: Zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). Za razliku od ostalih guštera, većina pripdanika ove skupine se može glasati.Macaklin je prvenstveno noćna i bezopasna životinja, a ugrožavanje njegovog života ili njegovog staništa zakonom je zabranjeno. Kaže se da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek.Postoji vjerovanje da dolaze samo tamo gdje je dobra, vedra i ugodna atmosfera.
Plemenita periska (Pinna nobilis)
Periska je školjkaš iz porodice lepezastih školjki. Endemična je vrsta Sredozemnog mora, a u zapadnom Sredozemlju suočena je s masovnim izumiranjem koje je započelo 2016. godine i širi se od tada. Periska se nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta Republike Hrvatske i postoji propisana visina naknade štete uzrokovane vađenjem periske iz mora.Periska pripada obitelji pinnidae koja na svijetu broji 12 vrsta školjaka. U Jadranu postoje samo dvije. Najpoznatija i najveća školjka Mediterana, ujedno i jedna od najvećih školjaka na svijetu je (Pinna nobilis) Periska, lostura. Osim što je najveća ova vrsta je i endem Mediterana i nema je čak ni u Crnom moru. U Jadranskom moru rasprostranjena je po cijeloj obali, na pjeskovitim i muljevitim dnima nerijetko naseljenim morskim cvjetnicama od 0,5 do 40 metara dubine.
Šareni daždevnjak (Salamandra salamandra salamandra)
Odrasli su obično kraći od 20 cm (sa repom). Veliki, kratkorepi, "ugodno popunjeni" daždevnjak sa velikim paratoidnim žlijezdama. Na leđima su žute pjege/mrlje. Tijelo je crne boje. Trbuh može biti potpuno crn ili pjegast. Živi na vlažnim brežuljkastim područjima i sredogorju s bjelogoričnom šumom i šikarom, blizu vode. Nekad i u kamenim obalama planinskih rijeka. Aktivan je noću (ali ja sam sve naše sreo po danu!) i obavezno nakon kiše. Vrlo je spor (ali može biti i brz!) i jako rijetko traži hranu više od nekoliko metara od svojeg skrovišta. Inače ga se nađe ispod trulih panjeva, kamenja... Kao obranu koristi svoju obojenost i bijelu tekućinu koju izpušta iz paratoidnih žlijezdi. Ta tekućina iritira usta i oči predatora (uz to još se jaaaaaaako teško pere i ako ju se smoči postane jaaaako skliska). Pare se u proljeće (?) i nakon 6-8 mjeseci, ženke rađaju 8-70 larva (2.5-3.5 cm), često u hladnu, čistu tekućicu i na rubovima planinskih jezera, ali povremeno koriste i ustajalu vodu. Larve žive na dnu i mogu prezimiti, ali češće se preobraze za 2-4 mjeseca pri dužini od 4 do 6.5 cm. U prirodi žive 20 godina, u zarobljeništvu 50 (ali je strogo zabranjeno držanje u zarobljeništvu!)
Dobri dupin (Tursiops truncatus)
Mnogi dobre dupine već desetljećima smatraju najpopularnijim morskim sisavcima. Oni spadaju u red kitova (Cetacea), imaju izduženi hidrodinamički oblik tijela, a boje su od tamno plave do smeđe sive na leđima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu. Odrasli dobri dupini dugački su od dva do tri metra, a težina im varira između 100 i 500 kilograma. Njihovoj velikoj popularnosti zasigurno pridonosi specifičnost u građi njuške koja odaje dojam kao da se dupini stalno smiju, te izrazita društvenost i inteligencija. Dobri dupini naseljavaju dublja područja oceana i mora, priobalne pliće vode, lagune, zaljeve i ušća rijeka. Vrlo su društvene životinje i žive u većim ili manjim skupinama (životinje istog spola ili mužjaci i ženke s mladunčadi). Zvuk i glasanje ima veliku važnost u životu dupina i funkcioniranju skupine. Oni zvukove koriste za sve oblike komunikacije: za traženje i hvatanje plijena, za objavu eventualne opasnosti te za dobivanje akustične karte okoliša. Slušanje i analiza zvukova dupina od ključnog je značenja prilikom istraživanja i praćenja ove neobične životinje. Dobri dupini hrane se različitim vrstama riba, glavonožaca, mekušaca i rakova.Iako nije nemoguće naići na dobrog dupina u Jadranskom moru, danas je poznata samo jedna rezidentna populacija u Jadranu i to ona koja obitava oko otoka Cresa i Lošinja.
Europski dabar (Castor fiber)
Dabrovi su najveći glodavci koji žive na hrvatskom području. Masivne su i zdepaste građe tijela, izvrsno plivaju i rone. Dužina tijela dosegne im do jednog metra, visine su oko 30 cm, širokog i plosnatog repa dužine oko 25 cm. Odrasli dabrovi obično su teški između 20 i 30 kilograma, a dlaka im je tamnosmeđa do sivkasta, sa svjetlijim dijelovima na području trbuha. Dabrovi žive na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom. Na vodenim površinama dubine veće od 30 centimetara, dabrovi grade vodene nastambe i brane kako bi osigurali da im stanište nikada ne presuši. Po načinu ishrane oni su biljojedi i hrane se sočnim zeljastim i drvenastim biljem koje nalaze u vodi ili na obali.
Šišmiš (Chiroptera)
Šišmiši su jedina vrsta sisavaca koji mogu aktivno letjeti. Rasprostranjeni su na svim kontinentima osim Antarktike. U Hrvatskoj živi 35 vrsta šišmiša i svi su strogo zaštićene životinjske vrste. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja. Specifičnost šišmiša zasigurno je mogućnost letenja koju im omogućava tzv. letna kožica sastavljena od dva sloja kože protegnute od zapešća do ramena i između nogu. Tijelo šišmiša prilagođeno je letenju ali oni mogu i visjeti naglavce. Ova prilagodba je važna jer ih štiti od predatora budući da se mogu smjestiti na sigurno mjesto na stropu špilje ili nekih drugih povišenih mjesta. Šišmiši imaju oči no za snalaženje u prostoru koriste i posebni sonarni sustav koji se naziva eholokacija. Eholokacija funkcionira na način da šišmiš kroz usta ili nos odašilje ultrazvučni signal koji se potom odbije od objekta te šišmiš na temelju povratnih signala u mozgu formira sliku objekta koja se nalazi ispred njega. Zahvaljujući eholokaciji šišmiši se mogu kretati noću, izbjegavati predatore te locirati hranu i loviti insekte u potpunom mraku.
Zaštićena područja u RH upisana su u Upisnik zaštićenih područja,a u te kategorije spadaju:
a) strogi rezervat
b) nacionalni park
c) posebni rezervat
d) park prirode
e) regionalni park
f) spomenik prirode
g) značajni krajobraz
h) park šuma
i) spomenik parkovne arhitekture
Navedene kategorije zaštite su najvećim dijelom kompatibilne i usuglašene s odgovarajućim međunarodno utvrđenim kategorijama Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN – International Union for Conservation of Nature).
Nacionalni park Brijuni obuhvaća otočnu skupinu od 14 otoka i otočića. Nalazi se uz jugozapadnu istarsku obalu, a ističe se posebnim klimatskim, pejzažnim i kulturno-povijesnim osobitostima. Otoke dijelom prekrivaju bujne šume hrasta crnike, koje su krajem 19. stoljeća krčene radi oblikovanja perivoja u to vrijeme čuvenog ljetovališta. Područje parka naseljavaju brojne autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice. Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju, zasađeno još u IV stoljeću koje i danas daje plod, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge posjetitelje.. Važno je spomenuti i otiske stopala dinosaura Igvanodona na rtu Ploče i poluotoku Barbanu koji svjedoče o životu ovih gmazova i na našim prostorima.
U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m). Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih vrsta. Na području parka zabilježena je i 221 vrsta ptica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe. Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima.
Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park. Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovoga parka. U parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša. U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine.
Paklenica obuhvaća najatraktivnije prostore južnog dijela Velebita, najveće hrvatske planine, uključujući i njegove najviše vrhove. Glavna atrakcija Parka su dva impresivna klanca Velike i Male Paklenice, usječena u planinu od mora do pod same vrhove. Na razmjerno malom prostoru nacionalnog parka ima više neobičnih krških reljefnih formi, nekoliko spilja, a sačuvana je i izuzetno bogata i raznolika flora i fauna. Među strmim stijenama ističe se Anića kuk, najpopularnije odredište hrvatskih alpinista. Iako se radi o prostoru izrazite divljine i očuvane prirode, lako je dostupan posjetiteljima zbog blizine Jadranske turističke ceste i grada Zadra.
Mljet je otok na krajnjem jugu Hrvatske, zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog, po mnogima, najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su Park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva.
Kornatsko otočje karakterizira zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi. Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima.
Risnjak je šumovit gorski masiv nedaleko grada Rijeke, koji je ime dobio po risu, svom najpopularnijem stanovniku. Park se prostire od 300 do 1.500 metara nad morem, a zbog čvorišnog položaja na prijelazu iz Alpa u Dinaride te iz Sredozemlja u Srednju Europu, tu su na malom području okupljene gotovo sve vrste šuma ovih prostora te mnoge biljne i životinjske vrste. Među životinjama se posebno ističu smeđi medvjed, ris, divlja mačka, divokoza, jelen, srna i orao. Ljepota šume, krški fenomeni, atraktivni izvori (Park obuhvaća i izvorišni dio rijeke Kupe) i veličanstveni vidici privlače na Risnjak brojne planinare i druge ljubitelje prirode.
Sjeverni Velebit najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Njime se željelo obuhvatiti najatraktivnije i prirodno najvrednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru ovog izrazito gorskog parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim gorama. Nešto slabija posjećenost uvjetovana udaljenošću od glavnih prometnica samo povećava mističnost i iskonski prirodni ambijent ovog prostora.
Rast globalnih emisija ugljika je stalan, a promet je zbog uporabe fosilnih goriva odgovoran za 25% tih emisija. Promet uzrokuje i emisije dušikovih oksida i hlapivih organskih spojeva koji uzrokuju stvaranje ozona. Ozon prisutan u ozonskom omotaču neophodan je za život na Zemlji, ali pri tlu je nepoželjan. Nepovoljan utjecaj prometa na okoliš rezultira i onečišćenjem tla, vode i zraka, pojavom buke i vibracija te ukupnim negativnim djelovanjem na okoliš. Osim toga, promet uzrokuje vizualnu degradaciju gradskog i prirodnog prostora, zauzima zelene površine i vitalne dijelove prostora u nekim ionako prenapučenim područjima. Sve vrste prometa, cestovni, željeznički, pomorski i riječni te zračni promet, imaju znatno štetan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi.
Vrsta prometa koju svi svakodnevno koristimo najgora je za svijet oko nas, a radi se o cestovnom prometu. S obzirom na to da je u posljednjih 20-30 godina zabilježen samo rast transporta robe i ljudi, potrebno se što prije okrenuti razvoju i organizaciji prometa prema načelu održivog razvoja.
PLASTIKA je nezamjenjivi materijal današnjice i gotovo da ne postoji područje života u kojem se ne upotrebljava. Velike količine otpada dokazano utječu na kvalitetu života ljudi i opstanak biljnog i životinjskog svijeta, a 70 posto otpada pronađenog na europskim obalama i morima otpada na plastiku.Problem je u tome što većina ljudi ne shvaća da bacanjem plastike u more ne truju samo živi svijet u moru već da konzumacijom ribe i morskih plodova truju i sami sebe.
Jednokratna plastika velika je prijetnja okolišu i već dugo vremena se upozorava na važnost njenog pravilnog zbrinjavanja, ograničene proizvodnje, ali i potpune zabrane. Upravo ovo potonje u zadnje je vrijeme predmet velike rasprave. Treba li jednokratnu plastiku posve zabraniti? Europska komisija odlučila je da treba.
MEDICINSKI OTPAD je sav otpad koji nastaje pri pružanju zdravstvenih usluga. Većinom se ubraja u opasni otpad jer predstavlja veliku biološku i kemijsku opasnost te može značajno ugroziti zdravlje ljudi. Kod postupanja s medicinski otpadom podrazumijeva se nošenje zaštitne opreme i njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka. Potrebno je voditi očevidnik i prijaviti nadležnim institucijama skladištenje, predobrađivanje, obrađivanje te prijevoz i odlaganje.
FARMACEUTSKI OTPAD odnosi se na sve farmaceutske proizvode, lijekove i kemikalije, uključujući i njihovu primarnu ambalažu, koji su postali neupotrebljivi jer im je istekao rok upotrebe, pripremljeni su pa neiskorišteni, ili je došlo do prolijevanja, rasipanja i slično. Razvitkom farmaceutske industrije i rastom populacije dolazi do sve veće rasprostranjenosti proizvodnje i upotrebe lijekova, a time i do nastajanja farmaceutskog otpada.
PLASTIČNE VREĆICE-Znate li od čega se one proizvode? Odgovor je nafte. Dakako ova prozirna bijela, laka stvarčica nastala je preradom guste crne i masne tekućine. To što izgleda drugačije ne znači da nije jednako štetna ako završi u okolišu. Mogli bismo reći da smo postali genracija plastičnih vrećica. Prosječna osoba će u godini dana, u razim nabavkama ili prenošenjima predmeta, potrošiti oko 1.000 plastičnih vrećica i svaka od njih će neminovno završiti na otpadu. Pomnožite broj ljudi kojima su dostupne plastične vrećice s brojkom tisuću. Je li vam sada jasnija opsežnost ovog ekološkog problema. Postaje čak toliki problem da su u dva navrata u Bangladešu prouzročile goleme poplave jer su začepile odvode vode. Svake minute nastane otpad od milijun plastičnih vrećica. Ostavljaju jeku čitavim ekosistemom. Ptice, dupini, kornjače… svi oni gutaju ove vrećice kada ih zamjene za hranu ili pak bivaju zapetljane i ugušene u metrima plastike. Zar je ovo slika koju želimo ostaviti i koja ispravno opisuje naš stav prema planetu? Možda ste pomislil hej pa lagane su, čvrste i izdržljive, jeftine i lako dobavljive. To što je nešto komotno ne znači nužno da je dobro, zapravo u većini slučajeva prava odluka će zahtjevati malo truda. U ovom slučaju to samo znači da u trgovini kada vam je ponuđen izbor između papira ili plastike uvijek odaberete papir.
ELEKTRONIČKI OTPAD-Iako vam se čini da je to samo hrpa plastike i stakla elektronički otpad izuzetno je opasan ne odloži li se pravilno. Jjste li svjesni da bi današnji mobitel bačen u običan nerazvrstani otpad sutra mogao biti otrov koji ćete udahnuti. Svake godine baca se oko 130 milijuna mobitela i oko 50 milijuna računalnih monitora. Unutar ovog otpada nalaze se olovo, litij, cink, bakar i živa koji truju zrak ako dospiju na običan otpad koji se spaljuje. Stoga dobro razmislite sljedeći puta kada odbacujete telefon koji vam je bio vjeran pratitelj. Odnesite sav elektronički otpad na organizirana reciklažna odlagališta gdje će on dalje biti adekvatno i odgovorno zbrinut. Možda ovo čitate na računalu, tabletu ili mobitelu, dakle informacija je doprijela do vas na neki način. Ovo što sada znate obvezuje vas da sljedeći puta jednostavno učinite bolje jer poanta informacije jest da ima moć promijeniti stanje unutar sustava, u ovom slučaju vašeg odnosa spram elektroničkog otpada. Nastavite i dalje komunicirati u demokraciji znanja, naučite svaki dan nešto novo i budite bolji no jučer.
Razvrstavanje se u većini slučajeva, barem u Hrvatskoj, odvija ručno. Ručno razvrstavanje je proces koji je spor i štetan po ljudsko zdravlje pa je potrebno razmotriti automatizaciju tog procesa. Nove metode za sortiranje i recikliranje otpada su učinkovitije i ekonomičnije, a svoju ulogu u tome ima i robotika.Kad je razvrstavanje otpada u pitanju, dosadašnja praksa je bila da se otpad uz primjenu ljudskog rada ručno razvrstava u sortirnicama. Zaposlenici su izdvajali otpad prema specifičnosti materijala, a uvjeti u kojima se odvija razvrstavanje otpada s ciljem izdvajanja ekonomski vrijednih reciklata vrlo često su jako teški i narušavaju zdravlje čovjeka. Industrijski roboti su svoje mjesto u pogonima za upravljanje otpadom pronašli prvenstveno zbog sigurnosti radnog okruženja, zatim zbog jednostavnosti rukovanja, brzine i točnosti u obavljanju zadataka i mogućnosti prepoznavanja različitih vrsta otpada
ROBOTI ZA RAZVRSTAVANJE OTPADA
Prvi robotizirani sustav za razvrstavanje otpada razvila je finska tvrtka ZenRobotics. Riječ je o inovativnom konceptu ZenRobotics recycler (ZRR) koji se sastoji od upravljačkog sustava, skupa senzora i industrijskih robota. Kombinacija senzora i rješenja umjetne inteligencije omogućava ovom sustavu da prepozna i odabere ciljane materijale iz otpada i odvoji ih u više odjeljaka. ZRR je prvobitno konstruiran za razvrstavanje građevinskog otpada, ali je s vremenom nadograđen na sortiranje drugih vrsta otpada. Pokreće se umjetnom inteligencijom i poput pametnog telefona dobiva nadogradnje softvera koje ga čine još učinkovitijim i pametnijim. Uređaj se putem interneta može kontrolirati uz pomoć pametnog telefona ili računala. Još jedan od robota čija je funkcija razvrstavanje otpada je i Clarke, koji je razvila tvrtka AMP Robotics. Clarke u jednom postrojenju za komunalni otpad u SAD-u pomaže kod razvrstavanja otpada, a komade otpada prepoznaje uz točnost od 90% i čini to za 50% brže od čovjeka na istom poslu. Clarke sustav je također baziran na umjetnoj inteligenciji i s vremenom postaje sve “pametniji”. Za sada može prepoznati radi li se o plastici ili kartonu, a njegovi tvorci rade na uvođenju više u granularnosti u njegove sposobnosti razvrstavanja. Apple također ima robota za recikliranje. Riječ je o robotu pod nazivom Daisy, izrađenom od nekih dijelova prvog robota za rastavljanje Liama. Daisy može rastaviti do 200 uređaja po satu i sortirati njihove kvalitetne dijelove za recikliranje. Bez ikakve sumnje, robotizacija i umjetna inteligencija predstavljaju budućnost upravljanja otpadom jer će pomoći zajednicama da učinkovitije upravljaju reciklažnim centrima.
Zero waste trend novi je trend među ekolozima, a sve mu više pribjegavaju i mladi ljudi, pogotovo mlade obitelji. Zasniva se na konceptu, promjenom svakodnevnog načina života, potpunog smanjenja produkcije otpada. Odnosno, svaki bi se dan trebalo proizvesti nula otpada. To se postiže izbjegavanjem kupovanja stvari čija će ambalaža postati smeće. Umjesto toga, sve se stvari koje koristimo prenamjenjuju ili recikliraju.Glavni cilj ovog trenda nije određivati kako gospodariti otpadom, nego spriječiti da on uopće nastane. Na razini pojedinca, fokusira se na izbacivanje kupovanja proizvoda s ambalažom koja se ne može prenamijeniti, zatim potaknuti ponovnu upotrebu ili prenamjenu raznih nerazgradivih materijala ili proizvoda, potaknuti kompostiranje organskog smeća, kao i osvijestiti reciklažu općenito. Na razini društva, zero waste trend želi potaknuti da se rekonstruira cjelokupni proizvodni i distribucijski sustav kako bi se smanjio otpad na globalnoj razini. Tako bi se i štitio okoliš i smanjivali troškovi zbrinjavanja otpada, ali i proizvodnje.
Zero waste trend čini se kompliciran samo dok ne počnete istraživati načine na koje možete udobno živjeti bez da štetite i sebi i prirodi. Ako vam se dopada ideja smanjenja otpada, preporučujemo da isprobate barem tjedan dana ovakvog života, raspitajte se i potražite savjete ljudi koji čine isto. Tko zna, možda vam se svidi i počnete živjeti život bez produciranja otpada.
Eko-škole su program Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš - FEE (Foundation for Environmental Education) utemeljene 1981. godine pri Vijeću Europe, a nacionalni voditelj i koordinator programa je Udruga Lijepa naša.
Škole se nagrađuju Zelenom zastavom sa znakom Eko-škole i certifikatom Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš. Status Eko-škole potrebno je obnoviti nakon dvije godine kako bi se dokazala razina prve godine, ali i postavili i ostvarili novi ciljevi.
Naša škola, Osnovna škola Bol, Split uključila se u projekt Međunarodne Eko škole.U prosincu 2006. godine uključili smo se u eko akciju Usvojite dupina, potaknuti sviješću da su te prekrasne životinje ugrožene. Postali smo ponosni usvojitelji prekrasnog dupina po imenu Grifo - Bolko.
1.Recimo eko-svijetom da živimo na zdravom planetu.
2.Zašto ovaj svijet uništavati kada ga možemo uljepšavati.
3.Zrak je pun smoga i dima. Ne bacajmo stvari jer to nas uništava.
4.More je puno hrane i soli. Zašto ga uništavati kad ga riba voli.
5.Voda nam je život dala i to nije usluga mala.
6. Okoliš volimo svi pa ga ne ćemo uništavati.
7.Zrak udišemo svaki dan, a otrovni plinovi ne puštaju ga van.
8.Biljke su živa bića kao i mi pa se o njima treba brinuti.
9.Očistiti prirodu vrlo je lako jer nama je svijet dao život što nije tako lako.
10.Branimo životinje, zašto ih ugrožavati njihova je potreba nama od koristi.
Naša škola je jedna od 5 škola u Splitu koja je u uključena u projekt HEP-a,Teeschools
Kroz TEESCHOOLS (Transferring Energy Efficiency in Mediterranean Schools) projekt želi se olakšati provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti kojom se stvaraju pretpostavke da više gradova, financijskih institucija i konzultantskih tvrtki razviju projekte temeljite obnove škola u nadolazećim godinama. U tom smislu će se testirati i potvrditi integrirani skup alata koji će biti razvijen tijekom projekta u okviru pilot aktivnosti koje će se provoditi u svim regijama koje projekt obuhvaća. Posebna pažnja posvetit će se korištenju obnovljivih izvora energije.
Pilot projekt će uključivati:
-energetske preglede reprezentativnih školskih objekata
-izradu preliminarnih planova obnove
-izračun emisija ugljičnog dioksida nakon obnove
- razvoj modela energetskih usluga i sheme financiranja.
Marijeta Bjelanović (marijeta.bjelanovic@skole.hr)
Margarita Brkić (margarita.brkic1@skole.hr)
Dominik Drutter (dominik.drutter@skole.hr)
Ema Jankov (ema.jankov@skole.hr)
Ema Perasović (ema.perasovic@skole.hr)
Lucia Vrgoč (lucia.vrgoc@skole.hr)
*Mentorica:Simona Bijelić (simona.bijelic@skole.hr)
